O ekološkoj mreži NATURA 2000
Ekološka mreža NATURA 2000 u Hrvatskoj
Odgovori na najcešca pitanja
Fondovi i projekti
Ocjena prihvatljivosti
Kutak za dionike
Kutak za znanstvenike
Objašnjenje pojmova
Dokumenti
Linkovi

Prostorno planiranje

Ocjena prihvatljivosti planova

Razmatranjem pitanja zaštite prirodnih resursa u ranoj fazi izrade regionalnih ili prostornih planova pruža se okvir za provodenje zahvata uz istodobno izbjegavanje sukoba s ciljevima ocuvanja prirode. Rana implementacija mreže NATURA 2000 u planove omogucuje brzu i troškovno ucinkovitu provedbu zahvata kojom se štedi novac i investitora i države. Iz tog razloga Direktiva o staništima zahtijeva brižljivo ocjenjivanje planova. Time se osigurava da su zahtjevi mreže NATURA 2000 uzeti u obzir u najranijoj mogucoj fazi postupka.

Obveza ocjene prihvatljivosti planova i zahvata koji mogu utjecati na podrucja NATURA 2000 i s njom povezani postupci propisana je clancima 6(3) i 6(4) Direktive o staništima (92/43/EEZ). Clanak 6(3) propisuje ocjenu prihvatljivosti, a clanak 6(4) objašnjava postupak ocjene alternativnih rješenja, ustanovljavanje „imperativnih razloga prevladavajuceg javnog interesa“ (IROPI) i kompenzacijskih mjera.

Direktiva o staništima ne daje izricito objašnjenje pojmova „plan“ i „zahvat“", kao ni podrucja njihove primjene. Pojam „plan“ takoder ima široko znacenje i  obuhvaca planove korištenja zemljišta i sektorske planove ili programe, ali izostavlja opce politicke smjernice.

„Planovi i zahvati“ u skladu s Direktivom o strateškoj procjeni utjecaja na okoliš (2001/42/EZ) definirani su na sljedeci nacin: „Za potrebe  Direktive, 'planovi i programi' oznacavaju planove i programe, ukljucujuci one koje sufinancira Europska unija, kao i bilo kakve njihove promjene:

•           koji podliježu pripremi i/ili prihvacanju od strane vlasti na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini ili koje je vlast pripremila za prihvacanje zakonodavnom procedurom parlamenta ili vlade i

•           koji zahtijevaju zakonske, regulatorne ili administrativne odredbe“.

Ocjena prihvatljivosti plana ne nadomješta potrebu za kasnijom ocjenom prihvatljivosti zahvata. Mnogo se toga, medutim, može postici na razini plana u smislu smanjivanja rizika od negativnih ucinaka predloženih planova. Time se umanjuje broj potrebnih ocjena prihvatljivosti na razini zahvata, a nepodudarnosti izmedu plana i zahvata svode se na najmanju mogucu mjeru.

 

7 preporuka za pripremu planova

Za razliku od pojedinacnog zahvata, prostorni plan ne definira kako ce se buduci zahvati provoditi na podrucju NATURA 2000. Na primjer, odredivanje gradevinskog podrucja za poslovnu zonu ne pojašnjava:

o          gdje ce gradevine tocno biti

o          hoce li imati utjecaja na podzemne vode

o          koliko ce biti visoke

o          koje se emisije mogu ocekivati (buka, onecišcujuci plinovi, svjetlo...).

Zbog toga je teško sigurno ustanoviti da nece biti negativna utjecaja na podrucje NATURA 2000. S tim u skladu, predlaže se da tijekom pripreme planova u obzir budu uzete sljedece preporuke.

1.         Zahtjevi mreže NATURA 2000 moraju biti razmotreni u ranoj fazi izrade planova. Na pocetku je potrebno sastaviti preliminarni popis podrucja NATURA 2000 na koje može biti utjecaja. Lakše je poslije ukloniti neka podrucja s popisa nego ih dodavati.

2.         Osigurati tocno razumijevanje razloga zašto su odredena podrucja unutar mreže NATURA 2000  te koje su njihove ciljne vrste i staništa.

3.         Odrediti cimbenike koji ce održavati staništa i vrste zbog kojih su podrucja proglašena podrucjem NATURA 2000 i osigurati njihovu opstojnost. Naglasak treba biti na vrstama i staništima zbog kojih je podrucje proglašeno i s njima povezane ciljeve ocuvanja, ali održavanje tih znacajki u povoljnom stanju prije svega ovisi o ekološkim procesima i funkcijama održavanja. Za održavanje podrucja u povoljnu stanju izrazito su važni oni ekološki uvjeti koji omogucuju ocuvanje kljucnih ekoloških procesa i funkcija. To može biti kolicina vode koja dopire do podrucja, kakvoca zraka, stabilnost klime ili niska razina ometanja divljih vrsta.

4.         Ustanoviti dijelove plana koji mogu utjecati na kljucne ekološke uvjete što se moraju ocuvati.

5.         Pri usporedivanju drugih planova i zahvata koji se moraju razmotriti radi ocjene ucinka „u kombinaciji“, poceti s razmatranjem kljucnih ekoloških cimbenika koji poticu održivost podrucja i s identificiranjem onih planova i zahvata koji mogu na njih utjecati.

6.         Gdje su moguci znacajni štetni ucinci, potrebno je preporuciti izmjene plana kako bi se oni izbjegli ili ublažili.

7.         Za zahvate Direktiva o staništima ne odreduje izravno stupanj fleksibilnosti tumacenja u postupku planiranja. Zbog toga je važno najprije osigurati ocjenu svih zakonski obvezujucih aspekata plana, te izbjegavanje ili ublažavanje povezanih ucinaka. Gdje postoje nesigurnosti u vezi s provedbom na razini zahvata, najprije treba pokušati svesti rizike na najmanju mogucu mjeru s pomocu ukljucivanja vodecih kriterija u plan. Kao drugo, u smislu razjašnjavanja preostalih nejasnoca, mjerodavnim tijelima za izdavanje dozvola potrebno je pružiti informacije i preporuke (na primjer, u planskom ili provedbenom dokumentu) što se treba istražiti prije odobravanja odredenog zahvata, te razjasniti da aktivnosti koje imaju štetno djelovanje na podrucja NATURA 2000 nisu u skladu s planom.