1. Što se zbiva s europskom biološkom raznolikošcu? - Povratak na vrh

Smanjenje i gubitak biološke raznolikosti u Europi dramaticno su se ubrzali tijekom nekoliko posljednjih desetljeca. Ti trendovi ukljucuju smanjenje i nestanak vrsta, staništa i ekosustava. Ukupan gubitak i degradacija staništa su veliki. Tako su se, na primjer, mocvarna staništa sjeverne i zapadne Europe u posljednjih nekoliko desetljeca smanjila za oko 60%. Europska agencija za okoliš potvrdila je opadanje brojnosti mnogih europskih vrsta: 64 endemske biljke Europe vec su potpuno izumrle u prirodi, 45% leptira i 38% pticjih vrsta smatraju se ugroženima. Europa je vec svjedocila izumiranju prvih vrsta – pirenejske divokoze koja je zašticena Direktivom o staništima, no ta je zaštita stigla prekasno za spas vrste. Iberijski ris se danas smatra najugroženijom vrstom macaka na svijetu. On je, uslijed uništavanja staništa i nepovoljnih utjecaja na vrste kojima se hrani, bio je podvrgnut dramaticnom opadanju brojnosti tijekom posljednjih desetak godina.
Pritisci odgovorni za taj gubitak, primjerice razvoj gradova, infrastrukture i turizma, intenzifikacija poljoprivrede i šumarstva, itd. nastavili su se tijekom posljednjeg desetljeca te postoji potreba za djelovanjem u smjeru zaštite europske biološke raznolikosti, na nivou Zajednice te na nacionalnom nivou. Iz tog su se razloga celnici vlada zemalja EU odlucili prihvatiti ambicioznog zadatka sprjecavanja gubitka biološke raznolikosti do 2010. godine. NATURA 2000 važan je dio odgovora Europske Unije na taj izazov.

2. Što je NATURA 2000? - Povratak na vrh

NATURA 2000 je središnji dio politike o zaštiti prirode i biološke raznolikosti Europske Unije. To je mreža podrucja za zaštitu prirode diljem EU ustanovljena u skladu s Direktivom o staništima iz 1992. Cilj mreže je osigurati dugorocni opstanak europskih najvrjednijih i najugroženijih vrsta i staništa. Sastoji se od Posebnih podrucja zaštite (eng. Special Areas of Conservation – SAC) koje su zemlje clanice proglasile u skladu s Direktivom o staništima, te takoder ukljucuje Podrucja posebne zaštite (eng. Special Protection Areas – SPA) proglašenih na osnovi Direktive o pticama iz 1979.
Direktiva o staništima navodi oko 230 stanišnih tipova te preko 1000 vrsta biljaka i životinja znacajnih za EU. Direktiva o pticama navodi preko 190 osjetljivih vrsta kojima je potrebna zaštita staništa na osnovi zaštite podrucja. Takoder prepoznaje potrebu za zaštitom znacajnih podrucja za migratorne vrste ptica, ponajviše mocvarnih staništa.

3. Zašto europska mreža za prirodu? - Povratak na vrh

Dugorocna se zaštita staništa i vrsta ne može postici zaštitom izoliranih komadica prirode koliko god velika bila njihova pojedinacna vrijednost. Zato je toliko važno da zemlje u Europi suraduju kroz Naturu 2000 kako bi mogle spasiti ugrožene vrste i staništa diljem njihovog prirodnog podrucja rasprostranjenosti, neovisno o nacionalnim, politickim i administrativnim granicama. Brojne vrste, poput europskog ždrala, migriraju kroz Europu. Ako jedna zemlja zaštiti neku vrstu na svom teritoriju, a druga ne, njene su šanse za preživljavanje ogranicene. No, uspostavljanjem dinamicne, žive i ekološki koherentne mreže podrucja Natura 2000 diljem Europske Unije, postoji realna šansa da uspijemo sacuvati najznacajnija europska staništa i vrste.
Trenutacno se u mreži Natura 2000 nalazi oko 25.000 podrucja, koja zajedno pokrivaju znatnu površinu 27 zemalja EU (oko petinu teritorija) – što je vece od površine, primjerice cijele Francuske.

4. Kako se odabiru podrucja ekološke mreže NATURA 2000? - Povratak na vrh

Odabir podrucja ekološke mreže Natura 2000 zasniva se iskljucivo na znanstvenim kriterijima, kao što su velicina i gustoca populacija ciljanih vrsta te ekološka kvaliteta podrucja na kojem se nalazi ciljani stanišni tip. Pri odabiru i proglašavanju podrucja ekološke mreže Natura 2000 sve zemlje clanice te zemlje kandidati trebaju proci tri faze dijaloga s Europskom komisijom:

Priprema nacionalnog popisa kandidiranih podrucja za ekološku mrežu NATURA 2000
Staništa i vrste koje se smatraju ugroženim ili rijetkim na europskoj ili globalnoj razini navedene su u dodacima Direktive o staništima, osim ptica koje obraduje Direktiva o pticama. Medutim, razina znanja o njihovoj rasprostranjenosti i statusu ugroženosti i zaštite razlikuje se medu zemljama clanicama te je cesto nedovoljna da bi poslužila kao osnova za odabir odgovarajucih podrucja. Stoga je kao prvi korak uspostavljanja mreže NATURA 2000 cesto neophodno provesti znanstvena istraživanja svakog pojedinog staništa ili vrste na nacionalnoj razini. Na osnovi tih procjena mogu se odrediti najvažnija podrucja koja ce uci u nacionalni popis potencijalnih Podrucja od važnosti za EU (eng. potential Sites of Community Importance - pSCIs) te biti dalje prijavljena Europskoj komisiji.
Podrucja se odabiru prema nizu jasnih kriterija, ukljucujuci primjerice status ugroženosti i zaštite podrucja, važnost podrucja na nacionalnoj razini za zaštitu vrsta i staništa navedenih u Direktivama, ili velicinu populacije i gustocu vrsta koje se na tom podrucju pojavljuju, a ukljucene su u Direktivama.

Odredivanje Podrucja od važnosti za EU (eng. Sites of Community Importance - SCIs)
U sljedecoj fazi zemlje clanice na bio-geografskim seminarima koje organizira Centar za prirodu (eng. Nature Topic Centre) Europske agencije za okoliš raspravljaju o preliminarnom nacionalnom popisu kandidiranih podrucja, kako bi odredili konacna Podrucja od važnosti za EU (tzv. SCI podrucja) koja ce biti ukljucena u mrežu NATURA 2000. Europska komisija u suradnji sa zemljama clanicama, znanstvenicima ili zemljama kandidatima radi odabir na razini svake bio-geografske regije (tj. na supra-nacionalnoj razini). Svako predloženo podrucje s nacionalnog popisa procjenjuje se prema nizu kriterija kao što su prisutnost prioritetnih vrsta i staništa, relativna vrijednost podrucja na nacionalnoj razini za zaštitu staništa i vrsta navedenih u Direktivama, važnost podrucja radi migracijskih ruta te njihov geografski smještaj u odnosu na važna prirodna podrucja u susjednim zemljama. Nakon rasprava zemalja clanica i Europske Unije, moguce je da se na popis dodaju nova podrucja kao i da neka podrucja budu izbrisana s popisa. U slucaju spora izmedu zemlje clanice i EU, konacnu odluku donosi Vijece ministara Europske Unije. Konacan odobren popis SCI podrucja za svaku bio-geografsku regiju službeno se objavljuje u zakonskim propisima EU.

Nominacija Posebnih podrucja zaštite (eng. Special Areas Of Conservation - SACs)
U periodu od šest godina nakon proglašenja tzv. SCI podrucja zemlja clanica ih treba proglasiti Posebnim podrucjima zaštite (tzv. SAC podrucjima) prema nacionalnom zakonu. To može uciniti na tri nacina:

• zakonima
• propisima
• ugovorno

Nakon što je proglašenje obavljeno zemlja clanica preuzima punu odgovornost aktivnog slaganja s obavezom održavanja povoljnog statusa zaštite vrsta i staništa radi kojih su podrucja proglašena. Zemljama clanicama je dakle dano maksimalno šest godina za osnivanje i prilagodbu mjera i administrativnih procedura nužnih za zaštitu, pracenje i upravljanje podrucjima ekološke mreže NATURA 2000.

Poseban slucaj Direktive o pticama
Direktiva o pticama predvida proglašavanje Podrucja posebne zaštite (eng. Special Protection Areas - SPAs). Podrucja posebne zaštite (tzv. SPA podrucja) proglašavaju se prvenstveno radi zaštite najrjedih i najugroženijih vrsta ptica na europskoj razini, ukljucujuci i migratorne vrste ptica. SPA podrucja se klasificiraju u jednom koraku te se direktno ukljucuju u mrežu NATURA 2000 tj. ona ne prolaze vrednovanje na bio-geografskoj razini.

Ekološku mrežu NATURA 2000 cine podrucja koja su zemlje clanice proglasile u skladu s obje Direktive - o pticama i o staništima.

5. Je li NATURA 2000 mreža parkova i rezervata? - Povratak na vrh

NATURA 2000 nije sustav strogih rezervata u kojima nisu dopuštene ljudske aktivnosti. Direktiva o staništima doprinosi opcem cilju održivog razvoja. Njen je cilj potaknuti zaštitu biološke raznolikosti uzimajuci pri tom u obzir znanstvene, ekonomske, socijalne, kulturne i regionalne zahtjeve. Dakle, svrha mreže NATURA 2000 nije stvoriti rezervate gdje ce sve ljudske aktivnosti sustavno biti iskljucivane. Dapace, za održavanje i poticanje biološke raznolikosti u podrucjima proglašenim za njenu zaštitu, ponekad su neophodne neke ljudske aktivnosti. Tipican takav primjer su travnjaci velike biološke vrijednosti kojima je za ocuvanje bogatstva vrsta neophodna košnja ili ispaša Medutim, ljudske aktivnosti moraju ostati kompatibilne s ciljevima zaštite podrucja. Prilikom izrade planova upravljanja zemlje clanice moraju ocijeniti sve aktivnosti kako bi se sprijecilo propadanje staništa ili opasnost za vrste zbog kojih je podrucje zašticeno.

6. Koliko državnog teritorija zemlje clanice moraju proglasiti zašticenim u okviru ekološke mreže NATURA 2000? - Povratak na vrh

Direktive ne daju upute o tome koliko kopna ili vode mora biti ukljuceno u ekološku mrežu Natura 2000. To ovisi o biološkom bogatstvu razlicitih regija. Ako je zemlja clanica, na primjer, izrazito bogata pojedinim vrstama i staništima, od nje ce se ocekivati da zaštiti podrucje proporcionalno tom bogatstvu biološke raznolikosti. Stoga su zemlje poput Slovenije ili Španjolske proglasile preko 30% i 23% svog teritorija podrucjem ekološke mreže Natura 2000.

7. Hoce li se na podrucjima na kojima se proglasi NATURA 2000 dozvoljavati ikakvi projekti ili nove aktivnosti? - Povratak na vrh

Clanak 6. Direktive o staništima jasno tumaci tu situaciju: bilo koji novi projekt za koji je vjerojatno da ce imati znacajan utjecaj na podrucje ekološke mreže Natura 2000 mora uzeti u obzir staništa i vrsta radi kojih je to podrucje zašticeno. Stoga se zahtjeva ocjena prihvatljivosti utjecaja projekta na ciljeve zaštite podrucja. Ukoliko ocjena pokaže da projekt nece imati znacajnog nepovoljnog utjecaja na podrucje, nacionalna nadležna tijela su ga slobodna odobriti. Ukoliko se pokaže da ce odredena aktivnost nepovoljno utjecati na podrucje, te da nema alternativnih rješenja, ona se može dozvoliti na tom podrucju jedino ukoliko se ustanovi da je od važnog javnog interesa. Zemlja clanica tada mora poduzeti sve potrebne kompenzacijske mjere te o tome obavijestiti Komisiju. Medutim, ukoliko su na tom podrucju prisutna prioritetna staništa ili vrste, jedine okolnosti koje se mogu uzeti u obzir su one vezane uz zaštitu zdravlja ljudi, javnu sigurnost ili okoliš. Pojave li se ikakvi drugi nužni razlozi za prevladavajuci javni interes, potrebno je tražiti mišljenje Komisije.

Novi razvojni planovi i projekti ponekad mogu utjecati na podrucja unutar mreže Natura 2000. Takvi planovi na primjer ukljucuju izgradnju nove ceste, turistickog kompleksa ili otvaranje novog kamenoloma. Takoder mogu ukljucivati znacajne promjene korištenja zemljišta unutar ili u neposrednoj blizini podrucja Natura 2000 – poput komercijalne sadnje šume ili prenamjene travnjaka u poljoprivredno zemljište.

Ni jedna od tih aktivnosti de facto nije zabranjena unutar mreže Natura 2000. Umjesto toga, one prolaze sljedeci proces kako bi se utvrdilo da li se plan ili projekt može dozvoliti ili ne.

• 1. korak: U prvoj se fazi utvrduje vjerojatnost da plan ili projekt ima znacajan utjecaj na vrijednosti zbog kojih je podrucje postalo dijelom mreže Natura 2000. Ukoliko se zakljuci da takav utjecaj nije vjerojatan, projekt se odmah može odobriti, iako ce se odvijati u podrucju ekološke mreže Natura 2000.
• 2. korak: Ukoliko se pak zakljuci da ce projekt vjerojatno imati znacajan utjecaj na podrucje, od predlagaca se traži da izmjeni projekt tako da se ukloni vjerojatnost takvih utjecaja ili da razmotri alternativne mogucnosti koje ne bi imale negativan utjecaj na podrucje. To bi na primjer moglo znaciti promjenu trase predložene ceste tako da ona ne prolazi kroz Natura 2000 podrucje.
• 3. korak: Ukoliko nema alternativnog rješenja, a projekt ili plan se smatra neophodnim – primjerice radi se o prevladavajucem javnom interesu, tada se i dalje može odobriti, pod uvjetom da se poduzmu adekvatne kompenzacijske mjere održavanja cjelokupnog integriteta mreže Natura 2000 - na primjer, proglašavanje jednakog podrucja za oštecene vrste ili stanišni tip negdje drugdje, ili restauracija potencijalno jednako vrijednog podrucja u blizini.

Postoji i dodatno osiguranje za planove i projekte za koje je vjerojatno da ce utjecati na prioritetna staništa ili vrste odredenog podrucja – primjerice one koje su posebno ugrožene ili osjetljive. Tada predlagatelj projekta mora dokazati da je projekt nužan radi zaštite zdravlja ljudi ili javne sigurnosti, ili da ce osigurati dobrobit od primarne važnosti za okoliš.

Odluke vezane uz korake 1. do 3. donose nacionalna nadležna tijela predmetne zemlje clanice. Europska komisija – cija je dužnost provjeravati da li se zakoni EU ispravno provode – ce se uplesti u te odluke jedino ukoliko zaprimi službenu žalbu na odluku koju je donijela zemlja clanica ili ako se radi o razvojnom prijedlogu za koji je vjerojatno da ce utjecati na prioritetne vrste ili stanišne tipove. U slucaju posljednjeg, a ukoliko je zemlja clanica podnijela uvjerljive argumente vezane uz prevladavajuci javni interes te ih popratila odgovarajucom kompenzacijskom shemom, Europska komisija može donijeti mišljenje koje prevladava 2. korak. Unatoc tome, ona mora biti obaviještena o svim predloženim mjerama za planove i projekte odobrene kroz 3. korak procesa, kako bi mogla utvrditi da sklad mreže Natura 2000 kao cjeline nije narušen.

8. Koja ce se ogranicenja primjenjivati nakon uspostave ekološke mreže NATURA 2000? - Povratak na vrh

Iako su nastale u razlicito vrijeme, Direktiva o staništima i Direktiva o pticama sadrže slican skup mjera osmišljenih radi ocuvanja europskih najvrjednijih biljaka, životinja i staništa. S jedne strane, one štite same vrste. Tako je strogo zabranjeno namjerno zarobljavanje, ubijanje ili skupljanje pojedinih divljih biljaka i životinja, osim zbog dobro opravdanih razloga poput zaštite zdravlja ljudi. Aktivnosti poput lova i ribolova takoder su regulirane tako da ostanu održive.

S druge strane, Direktive kroz mrežu Natura 2000, štite kljucna podrucja za zaštitu tih vrsta i stanišnih tipova. Takva su podrucja primjerice važna mjesta za razmnožavanje, hranjenje ili odmaranje rijetkih ptica ili podrucja koja još uvijek udomacuju rijetka staništa poput livada bogatih biljnim vrstama ili prirodne šume.

Upravljanje svakim podrucjem ekološke mreže Natura 2000 mora se obavljati tako da osigurava kontinuirano dugorocno preživljavanje vrsta i stanišnih tipova zbog kojih je zašticeno. To znaci da se unutar podrucja Nature 2000:

• izbjegavaju štetne aktivnosti koje bi mogle znacajno omesti vrste i/ili uništiti staništa zbog kojih je to podrucje izabrano;
• ukoliko se pokaže potrebnim, poduzimaju pozitivne mjere održavanja ili obnove staništa i vrsta do "povoljnog statusa zaštite" u njihovom prirodnom dosegu.

Kako ce se to postici ovisit ce o specificnostima svakog pojedinog podrucja. Neka su podrucja mala, svega nekoliko hektara (npr. cret), druga mogu biti velika i vec zašticena u kategoriji Parka prirode poput Velebita. Neka su pak pod zemljom (špilje u kojima obitavaju šišmiši) ili daleko pod morem (morski grebeni).

No vecina njih vjerojatno ce graditi sastavni dio naše okoline te ce ih ljudi i dalje koristiti za poljoprivredu, šumarstvo, ribarstvo, rekreaciju. Mnoga su podrucja ekološke mreže Natura 2000 vrijedna upravo zbog nacina na koje se njima upravljalo do danas. U takvim ce slucajevima biti važno osigurati da se takve aktivnosti mogu nastaviti i u buducnosti.

9. Je li razvoj na podrucjima ekološke mreže NATURA 2000 ogranicen? - Povratak na vrh

Unutar podrucja ekološke mreže Natura 2000 ne postoje unaprijed nikakve zabrane. One se procjenjuju za svaki slucaj pojedinacno. U Direktivi o staništima navedena je jasna procedura procjene i posljedicnih odluka koje se odnose na razvojne prijedloge za koje je vjerojatno da ce imati utjecaj na podrucja ekološke mreže Natura 2000. Vidi takoder: Hoce li se na podrucjima na kojima se proglasi NATURA 2000 dozvoljavati ikakvi projekti ili nove aktivnosti?

10. Što su SPA? - Povratak na vrh

SPA je kratica od engleskog naziva Special Protection Areas (Podrucja posebne zaštite) što je jedna od dvije kategorije podrucja ekološke mreže Natura 2000 (prva je SPA, druga SAC) koje proglašavaju zemlje clanice. Njihovo se proglašenje zasniva na Direktivi o pticama. Podrucja posebne zaštite (tzv. SPA podrucja) omogucuju zaštitu i upravljanje podrucjima važnim za razmnožavanje, hranjenje, prezimljavanje ili migraciju rijetkih i osjetljivih ptica.

11. Što su Podrucja posebne zaštite (eng. Special Protection Areas)? - Povratak na vrh

Vidi pod "Što su SPA".

12. Što su SAC? - Povratak na vrh

SAC je kratica od engleskog naziva Special Areas of Conservation (Posebna podrucja zaštite) što je jedna od dvije kategorije podrucja ekološke mreže Natura 2000 (prva je SPA, druga SAC) koje proglašavaju zemlje clanice. Njihovo se proglašenje zasniva na Direktivi o staništima, a omogucava rijetkim i osjetljivim životinjama, biljkama i staništima povecanu zaštitu i upravljanje. Da bi podrucje postalo Posebno podrucje zaštite (tzv. SAC podrucje), kojeg proglašava zemlja clanica, mora najprije biti identificirano kao Podrucje od važnosti za EU (eng. Site of Community Importance - SCI). Vidi takoder: "Kako se odabiru podrucja ekološke mreže NATURA 2000?".

13. Što su Posebna podrucja zaštite (eng. Special Areas of Conservation)? - Povratak na vrh

Vidi pod "Što su SAC".

14. Kada se od zemalja clanica ocekuje da proglase podrucja ekološke mreže NATURA 2000? - Povratak na vrh

Rana implementacija ekološke mreže Natura 2000 u zemljama kandidatima za pristupanje EU važna je radi osiguravanja da ce buduci razvoj tih zemalja u potpunosti uzeti u obzir njihovo bogato prirodno nasljede. Stoga sa zemljama kandidatima nisu dogovoreni nikakvi prijelazni periodi za uspostavu mreže Natura 2000 i od njih ce se tražiti da, u skladu s Direktivom o pticama, proglase Podrucja posebne zaštite te da, u skladu s Direktivom o staništima, predlože Podrucja od važnosti za EU, u trenutku njihova pristupanja EU.

15. Postoji li obaveza konzultiranja javnosti o izboru podrucja ekološke mreže NATURA 2000? - Povratak na vrh

Direktive ne postavljaju pravila vezana uz provedbu konzultacijskog procesa pri odabiru podrucja, nego to odreduju zemlje clanice sukladno njihovom administrativnom sustavu. Nacini provedbe konzultacijskog procesa znatno su se razlikovali u razlicitim zemljama clanicama. U nekim je zemljama identifikacija podrucja bila popracena detaljnim raspravama o mjerama upravljanja s vlasnicima i korisnicima podrucja, dok su u drugim slucajevima takve rasprave bile vrlo rijetke ili ih uopce nije bilo. To je potaklo dosta neslaganja medu nekim zemljama clanicama, popracenog raznim administrativnim i pravnim izazovima, što je odgodilo podnošenje prijedloga.
Europska komisija u to nije ukljucena, no podržava provedbu konzultacijskih procesa putem prirucnika, projekata (LIFE+, Twinning, PHARE) i strucnih usavršavanja.

16. Što su bio-geografske regije Europske Unije? - Povratak na vrh

Europska Unija ima devet bio-geografskih regija, a svaku karakterizira jedinstveni spoj vegetacije, klime, reljefa i geologije. Granice izmedu tih regija nisu krute i nagle nego omogucuju lakše provjeravanje trendova ugroženosti i zaštite vrsta i staništa, u slicnim prirodnim uvjetima diljem Europe, neovisno o nacionalnim granicama.
Tih devet regija su: Alpska, Borealna, Atlantska, Kontinentalna, Panonska, Mediteranska, Stepska, Crno-morska i Makaroneška.

17. Što su bio-geografski seminari? - Povratak na vrh

Nakon što zemlja clanica preda prijedlog svojih podrucja za ukljucivanje u ekološku mrežu Natura 2000, organiziraju se seminari za svaku bio-geografsku regiju posebno, na kojima se raspravlja o znanstvenoj procjeni tog prijedloga. Seminarima predsjeda Uprava za okoliš Europske komisije (eng. DG Environment), a Europski centar za prirodu (eng. European Topic Centre - ETC) obavlja znanstveno vrednovanje prijedloga (Više informacija: ETC):

• tijekom znanstvenih seminara provjerava se referentna lista (rasprostranjenost stanišnih tipova iz Dodatka I i vrsta iz Dodatka II prema bio-geografskim regijama te prema zemljama clanicama) koja se usvaja zajedno s popisom Podrucja od važnosti za EU, to jest SCI podrucja (vidi trenutacne referentne liste);
• procjena stupnja reprezentativnosti staništa iz Dodatka I i vrsta iz Dodatka II, prisutnih u SCI podrucjima koje je predložila zemlja clanica (neobjavljeno);
• zakljucci s pojedinostima o tome koja staništa i vrste zahtijevaju dodatne prijedloge podrucja ili izmjene postojecih prijedloga (vidi trenutacne zakljucke).

DG Environment je u suradnji sa zemljama clanicama ustanovio format i raspored bio-geografskih seminara (HAB 97/3 Rev. 3 10/11/97).

Na bio-geografskim seminarima sudjeluju sljedece grupe sudionika:

• Europska komisija,
• Zemlje clanice,
• Pojedinacni strucnjaci koje je pozvao ETC,
• Predstavnik Europskog foruma za staništa (eng. European Habitat Forum), (Nevladine udruge za zaštitu prirode),
• Predstavnik Foruma Natura 2000 (zemljovlasnici i organizacije korisnika prostora),
• Predstavnici zemalja pristupnica ili zemalja clanica (kao promatraci).

18. Postoje li u mreži NATURA 2000 i morska podrucja? - Povratak na vrh

Podrucja ekološke mreže Natura 2000 mogu se proglasiti na kopnu i u moru. Mnoge rijetke i ugrožene vrste i stanišni tipovi navedeni u popisima dodataka Direktive o staništima i Direktive o pticama zahtijevaju zaštitu podrucja u okviru ekološke mreže Natura 2000. Posebna podrucja zaštite u moru mogu ukljucivati grebene, podvodne livade morskih cvjetnica (npr. Livade posidonije), pješcane obale ili važna podrucja za hranjenje morskih ptica daleko u moru. Takoder mogu biti bliže obali poput zašticenih klisura i uvala u kojima obitavaju rijetke morske vrste, visokih klifova nad morem, slanih mocvarnih podrucja, delta rijeka i laguna. Morska podrucja u mreži Natura 2000 zašticena su inovativnim mjerama zaštite koje osiguravaju da u njima ne dode do pretjeranog ulova ribe ili onecišcenja pod utjecajem kanalizacije ili brodskog prometa.

19. Gdje se može pronaci najnoviji pregled podrucja ekološke mreže NATURA 2000 (za svaku zemlju posebno)? - Povratak na vrh

Svaka cetiri mjeseca Komisija objavljuje tzv. Barometar Nature 2000 koji daje pregled broja i velicine podrucja unutar mreže, po zemljama. Dostupno na:
http://ec.europa.eu/environment/nature/natura2000/barometer/index_en.htm

Uz to, Komisija objavljuje i službene javne bio-geografske liste, koje se mogu preuzeti na:
http://ec.europa.eu/environment/nature/natura2000/sites_hab/biogeog_regions/index_en.htm

Za detaljnije informacije o pojedinim podrucjima postoji baza podataka EUNIS, dostupna na: http://eunis.eea.europa.eu/

Osnovne informacije o mreži Natura 2000 mogu se naci na web stranicama pojedinih zemalja clanica, a linkovi za njih se mogu pronaci na web stranicama Europske komisije, na: http://ec.europa.eu/environment/nature/home.htm. Komisija namjerava osigurati informacije o svim podrucjima unutar mreže Natura 2000 nakon što se usvoji popis podrucja od važnosti za EU (SCI podrucja).

20. Tko se brine za podrucja ekološke mreže NATURA 2000? - Povratak na vrh

Zemlje clanice su odgovorne za pravilno upravljanje podrucjima mreže Natura 2000 u svojoj zemlji, a podrucjima upravljaju nadležna tijela za zaštitu prirode. S obzirom da su mnoga podrucja u privatnom vlasništvu ili ih se koristi za razne gospodarske aktivnosti, jedna od kljucnih uloga nadležnih tijela za zaštitu prirode je suradnja s drugim nadležnim tijelima, volonterskim organizacijama, lokalnim ili nacionalnim dobrotvornim udrugama i privatnim vlasnicima zemljišta, pri odredivanju nacina upravljanja tim podrucjima.

21. Postoje li upravljacke obaveze prema podrucjima ekološke mreže NATURA 2000? - Povratak na vrh

Clanak 6. Direktiva obvezuje zemlje clanice da na svojim podrucjima uspostave mjere zaštite. Izgleda da se to najbolje može postici izradom planova upravljanja za svako podrucje zasebno ili u okviru drugih razvojnih planova. Tako se mogu utvrditi ciljevi, u suradnji sa zemljovlasnicima ili korisnicima podrucja mogu se predvidjeti i riješiti problemi, implementirati definirani mehanizmi te ustanoviti dugorocni planovi zaštite. Svaka zemlja clanica slobodna je sama izabrati metode i tip mjera koje ce poduzeti. No, kako god one bile odredene, zakonski, administrativno ili ugovorno, one moraju sprijeciti bilo kakvo oštecivanje podrucja te ga, ukoliko se to pokaže nužnim, i obnoviti.

22. Kako ce se financirati NATURA 2000? - Povratak na vrh

U skladu s clankom 8. Direktive, svaka zemlja clanica procjenjuje kolicinu sredstava potrebnih za zaštitu podrucja koja udomljuju prioritetna staništa i vrste te o tome obavještava Europsku komisiju. Komisija sudjeluje u sufinanciranju provedbe mjera zaštite nužnih za ocuvanje podrucja Nature 2000. Od pocetka 80-ih godina prošlog stoljeca, Europska komisija financira projekte za zaštitu prirode u zemljama clanicama EU. Financiranje aktivnosti vezanih uz uspostavu buducih podrucja mreže vec se provodi kroz tzv. LIFE fond EU. Medutim, dio tog fonda koji se odnosi na zaštitu prirode nece biti dovoljan za dugorocno financiranje svih podrucja. Kroz integraciju okolišne politike EU s drugim podrucjima mobilizirana su dodatna sredstva. Ruralni razvoj, strukturni fondovi, kohezijski fond, fond za ribarstvo te nekoliko drugih inicijativa EU podupiru održivo gospodarsko korištenje podrucja ekološke mreže Natura 2000.
Više informacija:
http://ec.europa.eu/environment/nature/natura2000/financing
http://www.financing-natura2000.moccu.com

23. Da li zemlje clanice moraju osigurati sukladnost sa zakonodavstvom vezanim uz ekološku mrežu NATURA 2000 da bi mogle primati strukturne fondove? - Povratak na vrh

Zemlje clanice bi trebale osigurati potpunu uskladenost sa svim zakonskim zahtjevima Nature 2000 neovisno o tome da li primaju sredstva iz strukturnih fondova ili ne. Medutim, takvu je uskladenost posebno važno postici u situacijama koje ukljucuju programe financiranja EU. S tim je u vezi Komisija prethodno upozorila zemlje clanice da bi, ukoliko ne prijave podrucja za ukljucivanje u mrežu Natura 2000, isplate odredenih programa iz strukturnih fondova mogle biti zaustavljene. Ta je prijetnja zapravo bila mjera predostrožnosti za osiguravanje da novac iz programa financiranja EU nece doprinijeti nanošenju nepopravljive štete podrucjima prije nego li su ona službeno predložena za zaštitu u okviru mreže Natura 2000.

24. Kakva je veza izmedu Europske komisije i zemalja clanica EU? - Povratak na vrh

Europska komisija pri rješavanju provedbenih problema usko suraduje sa zemljama clanicama i kljucnim grupama dionika. To se omogucuje kroz Odbor za staništa i Odbor Ornis, koji imaju statutarnu ulogu u provedbi direktiva vezanih uz prirodu, te kroz nedavno ustanovljene sastanke s nadleznim tijelima za zastitu prirode, svake dvije godine. Takoder se redovno održavaju sastanci s Europskim forumom za staništa i Europskim forumom korisnika, koji predstavljaju razlicite skupine dionika. Takva je komunikacija od neprocjenjive vrijednosti za raspravu o pitanjima financiranja i zaštite mreže Natura 2000. Komisija takoder priprema prirucnike o nizu tema koji ce promovirati kvalitetniju provedbu direktiva.

25. Koja je uloga ekološke mreže NATURA 2000 u politici zaštite biološke raznolikosti EU? - Povratak na vrh

Kao potvrdu prepoznavanja važnosti ocuvanja biološke raznolikosti Europsko vijece je u Göteburgu, u lipnju 2002. godine, za cilj postavilo zaustavljanje gubitka biološke raznolikosti u Uniji do 2010. godine. Dostizanje tog cilja prepoznato je kao jedna od prioritetnih tema 6-og Akcijskog programa za okoliš Europske Unije.
Politika zaštite biološke raznolikosti EU ima dva glavna komplementarna pristupa. Kao prvo, ona nastoji ukljuciti razmatranje biološke raznolikosti u svim relevantnim politickim sektorima, kao što su poljoprivreda, ribarstvo i promet, te, takoder, u politicke instrumente poput odgovornosti prema okolišu, eko-oznaka proizvoda i slicno. To je važan dio nedavno unaprijedene Strategije za zaštitu biološke raznolikosti EU i njenih sektorskih planova. Drugo, potrebno je poduzimanje ciljanih mjera zaštite koje ce osigurati preživljavanje mnogih, vec ugroženih, vrsta i staništa. Tu ulogu ima Natura 2000, ciji je cilj osigurati dugorocni opstanak najosjetljivijih europskih vrsta i staništa, kroz zaštitu i odgovarajuce upravljanje dovoljnim brojem i površinom za njih najznacajnijih podrucja. Te mjere zaštite podrucja nadopunjene su drugim odredbama za zaštitu vrsta, navedenim u Direktivama.

26. Postoje li prekršaji vezani uz ekološku mrežu Natura 2000? - Povratak na vrh

Europska komisija svake godine zaprimi nekoliko stotina pritužbi vezanih uz provedbu direktiva o zaštiti prirode. Preko 80% tih pritužbi zakljucuju se nakon prvog neformalnog razgovora sa zemljom clanicom, a samo njihov mali postotak dolazi do prekršajnog postupka. Velika vecina slucajeva rješava se standardnim procedurama te ne dolazi pred Sud pravde. DG Environment je 2001. godine zaprimio 345 pritužbi vezanih uz direktive, od kojih je 131 vec tada bila zatvorena, a samo njih 9 je došlo do prekršajnog postupka. Prekršaji mogu biti razni. Oni ukljucuju slucajeve vezane uz nedostatke u nacionalnim prijelaznim odredbama, nepotpuna proglašenja, te nedostatak provedbenih izvještaja. Takoder ukljucuju slucajeve koji se ticu nezadovoljavajuce primjene mjera zaštite sukladno Direktivama o staništima i pticama, a vezano uz planirani razvoj. Takvu nezadovoljavajucu provedbu direktiva medu ostalim valja naglasiti i zato da se osigura da predvideno korištenje sredstava iz razvojnih fondova EU nije u suprotnosti s njenim zakonima.
U zemljama clanicama koje su dobro napredovale u proglašavanju podrucja te koje imaju otvoreniji pristup procesu planiranja koji ukljucuje suradnju s dionicima (primjerice Danska, Nizozemska i Velika Britanija), Europska komisija uglavnom zaprima manje pritužbi. Stoga bi snažniji i ucinkovitiji mehanizmi za postupanje s pritužbama unutar zemalja clanica mogli smanjiti kolicinu slucajeva koje rješava sama Europska komisija.

27. Kako Europska komisija pomaže zemljama clanicama u provedbi ekološke mreže NATURA 2000? - Povratak na vrh

Kako bi osigurala jednoznacnu interpretaciju termina i procedura navedenih u Direktivama, Europska komisija je izradila nekoliko vrlo korisnih prirucnika za pomoc pri njihovom tumacenju. Prirucnici Europske komisije
Redovni kontakt i dijalog sa zemljama clanicama osiguran je kroz Odbor za staništa i Odbor Ornis (vezan uz Direktivu o pticama) te kroz nedavno ustanovljene sastanke s nadleznim tijelima za zastitu prirode, svake dvije godine. Takav je forum od neprocjenjive vrijednosti za pravovremene rasprave o nadolazecim pitanjima.